24.03.2005., četvrtak

* strange feeling... *



osjecham se nekako prazno i tuzno. neznam od kud taj osjechaj. obavio me neki strah, kao da ce se neshto loshe dogoditi. nista mi nije smijesno i bez volje sam za bilo kaj. jedino mogu lechi na krevet i pustiti si glazbu. konstantno mi na misli naviru misli u kojima skachem s prozora svoje sobe sa marleyjevim cd-om i padam, pa si mislim kako se ipak zhelim vratiti i pochnem plakati jer sam pogrijeshio. osjecham neki poriv da se moram spakirati i otichi na neko jednostavno mjesto gdje nema plachanja rezhija i raznih drugih ljudskih izmisljotina. strah me, a ne znam cega. ne izmisljam i ne radim scene. nije mi potrebna paznja, mozda vishe razgovor s osobom kojoj vjerujem. ovo je jako neobichna situacija za mene, jer fakat ne padam u depresiju ili nest slichno. mozda je sad moje vrijeme da krenem...
- 14:26 - Komentari (28) - Isprintaj - #

* poblizhe o meni iz nekog drugog izvora *

jucher sam na netu prochitao neki clanak o horoskopu i tim pizdarijama. iako se ne zamaram time, bilo mi je dosadno kad sam doshao iz grada, pa sam malo ceprkao i po tome. i gle chuda! naishao sam na opis blizanaca, naravno onaj uopchen i shvatio da jako puno stvari koje vrijede za blizance vrijede i odgovaraju k mojem opisu. istini za volju, nije sve istinito, ali recimo da ima podosta toga. clanak kazhe: " pogled im je otvoren, a hod zivahan. blizanci su ljudi jakog intelekta, komunikativni, s velikom sposobnoschu za prilagodjavanje u svim zhivotnim uvjetima. puni su pouzdanja u samog sebe, covjecni i plemeniti, ali se sa zhivotnom srechom ne mogu pohvaliti. brzo i lako uche, posjeduju sposobnosti govornistva i knjizevnog stvaralashtva, a inkliniraju i stranim jezicima. zhivotne uspjehe postizu vlastitim radom. daroviti su, puni ideja i mashte sto s uspjehom realiziraju, ali zbog svojeg postenja i lakovjernosti ostanu kratkih rukava. za svoj rad postizhu priznanja, ali malo sreche i materijalne koristi. od njihova rada, koristi imaju oni koji se nalaze u njihovoj blizini. uopche su nosioci sreche za druge i samo udruzheni s nekim uspijevaju dobiti dio onoga sto im po pravu pripada u cjelosti. puni su duha i razumijevanja za svakog tko je u nesrechi. pokretljivi su i brzi, lako rjeshavaju probleme i pronalaze najbolja rjesenja..."
ne znam. sve ove karakterne pizdarije koje sam ispisao odnose se na mene, vjerovali ili ne. ne zhelim ovim putem ispasti umisljen ili nest tak, ali vechinu od toga sam vech i cuo od drugih sto mi nije strano, mada mi je to malo neobichno. oni koji me jako dobro poznaju, a ne samo da provode vrijeme s menom, znaju da su mnoge stvari istinite kad govorimo o ovom textu. oni koji se ne slazhu, neka mi to slobodno vele. kritika je uvijek dobrodosla. ajde, uskoro stizhe uskrs i fina papica hehe.

p.s: a je, prilozhio sam vam sliku umjetnika dok razmislja o ljepoti zhivota:))) naravno, to sam ja hehehe.


- 07:51 - Komentari (3) - Isprintaj - #

21.03.2005., ponedjeljak

* crtice prijasnja dva i danasnjeg dana *


dakle, proshao je josh jedan vikend, a ovaj je bio fakat odlichan. mesarich, machek, jura i bacinger su napravili fest rodjendan. bilo je i koncerata i karaoka i raznih pizdarija. ljudi su bili raspolozheni i bash je bilo drustvo koje te razvedri i opusti. nema sranja, nema glume. hm, neke slike su fest dobre i skuzhil sam da su neke osobe fotogenichne i jako dobro zgledaju na slikama. boli me vrat od metache, a i f nedelju sam josh igral nogomet pa je josh gore. danas je u skoli bilo ok. malo hrvatskog, malo engelskog i polako je odzvonilo za kraj nastave. smeshno je kak smo drpili na jednom blesavom mjestu pive hehe. poslije smo matek, marin i ja otishli do parka, sjeli na klupicu i zajebavali se, pa snimili par slika i par filmicha i otisli svaki na svoju stranu. je, smilovich je imal svoj fotosession hehe. mislim da slike sve govore :) ajde ljudi, uzhivajte u danashnjem danu...



crystal ship

prije nego zapadnes
u stanje bez svijesti
htio bih te josh
jednom poljubiti
dobiti josh jednu shansu
za iskrenim osjechajem sreche
josh jedan poljubac…

dani su svjetli i ispunjeni boli
zatvori me u svoju njeznu kishu
trenutak kad si otrchala
je bio sulud
ponovno cemo se sresti…

reci mi gdje lezhi
tvoja sloboda.
ulice su polja koja
nikad ne umiru
spasi me od razloga zasto
radje ces plakati,
a ja cu radje letjeti…

kristalan brod se puni
tisuchama djevojaka,
tisuchama uzhitaka
postoje milijuni nachina
kako provesti vrijeme.
kad se vratimo,
prestat cu…

jim morrison

- 18:43 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.03.2005., subota

* beannachtaí na féile pádraig oraibh! *



Krajem četvrtog stoljeća poslije Krista u Britaniji se rodio dječak po imenu Maewyn Succat, njegova života priča i više je nego zanimljiva. Sa šest godina Maewyn Succat je otuđen iz svoje rodne zemlje od strane gusara koji su ga u Irskoj prodali u roblje i tako mu uskratili djetinjstvo. Maewyn Succat postaje pastir, a njegova religioznost biva sve veća. Nakon šest godina napornog rada kao rob Maewyn bježi na južnu obalu u Gaul i tamo se zaređuje kao Patrick, danas poznatiji kao Sveti Patrick. Njegova misija bila je preobraćenje Irskih pogana u kršćane. Nakon niza i niza uhićenja Patrick svaki put uspješno bježi iz zarobljeništva, te tijekom putovanja kroz Irsku utemeljuje samostane, crkve, škole kako bi Irce preobratio u kršćane. Patrick 17.ožujka 461. poslije Krista umire, a dan njegove smrti do danas ostao je zabilježen kao Dan Svetog Patricka.
Danas, gotovo 16 stoljeća kasnije Dan Svetog Patricka obilježava se kao dan veselja i velikih zelenih parada. Na Dan Svetog Patricka 17.ožujka kaže se kako svi oni koji slave postaju Irci, što je doista i istina. Prema nekim kulturološkim motivima doista dobivamo malo Irske krvi. Vrlo je važno da na Dan Svetog Patricka budete odjeveni u zeleno, u protivnom svi vas imaju pravo štipnuti, također važan detalj je djetelina koja vam donosi sreću, a Sveti Patrick ju je koristio kao križ i simbol Svetog Trojstva (Otac, Sin i Duh Sveti).
No, skrenimo malo sa vjerske strane Dana Svetog Patricka i okrenimo se onome zbog čega ovaj dan toliko uveseljava ljude. Prva proslava Dana Svetog Patricka obilježena je 1713. godine u Bostonu (SAD), a od tada proširila se diljem svijeta kao dan veselja. Vodu zamjenjuje piva točnije Irska piva poput Guinnessa, Harpa ili Killkennya, a glavni motiv za ljudske uši upravo je irska narodna glazba koja je svakako neiscrpan izvor dizanja vesele atmosfere. Ako ste ikada dosada proslavili Dan Svetoga Patricka u dobrom društvu doista ste mogli primijetiti da je riječ o slavlju prilagođenom prijateljskom temperamentu Iraca. Ipak, Dan Svetoga Patricka po mnogo čemu je i vrlo čudan dan, naime tada mnogi prema legendi ljube veliki Blarney kamen koji se nalazi u Contry Corku u Irskoj kod dvorca Blarney. Naime, umijeće ljubljenja kamena zahtjeva dobru fizičku sposobnost, jer magičnu moć koju daje kamen ako ga poljubite ipak treba pridobiti na teži način. Prema legendi stara žena bacila je čaroliju na kamen kako bi nagradila kralja koji ju je spasio od utapanja, nakon što je kralj poljubio kamen njegova sposobnost govora postala je uvjerljivija i prijatnija.



Dan Svetog Patrika ne vežu samo takve legende, naravno ono što najviše veseli djecu jest Leprechaun, maleni bradati patuljak odjeven u zeleno kao postolar sa velikim šeširom i kožnatom pregačom. Leprechauni su prema pričama i legendama sakrili veliki lončić zlata koji ljudi na Dan Svetog Patrika uporno traže, no pravu tajnu gdje se lončić nalazi znaju samo Leprechauni. Ako pozorno slušate moći ćete čuti udarce čekića iz postolarske radionice i možda ulovite kojeg patuljka. Važno je da budete oprezni jer oni vrlo lako mogu nestati, a zajedno s njim nestati će i vaša nada za blagom.
Bilo bi vrijeme da se iz legende vratimo u stvarnost. Jedna od poznatijih parada u Svijetu kada su svi odjeveni u zeleno sa velikim crnim šeširima svake godine se odvija na ulicama New Yorka, Bostona, Dublina, Melburna gdje sudjeluju tisuće ljudi upravo na taj dan imenovani kao Irci. Prema nepisanim lokalnim pravilima svi Irski pubovi, pa čak i ostali pubovi na Dan Svetog Patricka dodatno prilažu atmosferi u lokalu uz zvuke odlične Irske glazbe, Irski nacionalni ples River dance i naravno neizbježni Guinness koji naravno mora biti točen prema pravilima.
Ako doista želite na Dan Svetog Patricka biti sretni tada se potrudite da pronađete djetelinu sa četiri lista, obavezno odjenite nešto zeleno kako van ne bi mogli štipnuti, poljubite kamen Blarney i ulovite malog zelenog patuljka. I na posljetku svima zaželite Irski blagoslov koji glasi: 'Neka Tvoje blagostanje nadilazi broj djetelina koje rastu i neka Te sve nevolje izbjegnu ma gdje god krenuo.'

Beannachtaí na Féile Pádraig oraibh!






- 17:59 - Komentari (2) - Isprintaj - #

* amerika, europa i njihov kapitalizam *



potkraj 80-ih godina 20.stoljecha, kapitalizam se svijetu predstavio kao blistavi pobjednik koji ce do kraja iskorijeniti, nekim ljudima, toliko mrski socijalizam. zajedno s ljudskim pravima trebao je svugdje proshiriti blagostanje i uzdichi sav svjetski poredak na dotad nevidjenu razinu. zapad je uskoro postao neurachunljiv, a covjechanstvo je s njime ugasilo svoju humanost, dok globalizacija postaje sve izrazhenija. kapitalizam nam je donio sluchaj da sva sredstva pripadaju manjini uz sve ochitije ugnjetavanje i exploataciju. bogati postaju bogatiji, siromashni siromashniji. no, neizbjezhni pratioc kapitalizma je svakako nezaposlenost koja je u porastu. gomilanjem kapitala raste bijeda i neosiguranost egzistencije, a s time i jaz izmedju shirokih radnih masa i onih koji kapital drzhe u rukama. michael moore je jednom rekao: " kapitalisti uopche ne vjeruju u kapitalizam. vjeruju u socijalizam za bogate. zhele biti sigurni da ce se vlada brinuti samo o njima i da to ostali neche primjetiti. "
usprkos snazhnom rastu zemalja u razvoju, stopa siromashtva nije josh uvijek smanjena na zheljeni nivo. iako je tehnichki napredak omoguchio da pobijedimo glad, lijechimo teshke bolesti i produljimo zhivotni vijek, 20% svjetskog stanovnishtva na zemlji zhivi s manje od 1$ po danu, a svako cetvrto dijete juzno od ekvatora pati od pothranjenosti. po raznim procjenama, zasad je oko 1,5 milijuna ljudi bez krova nad glavom. govorechi o pitkoj vodi i kanalizaciji, nimalo ugodni rezultati istrazhivanja dovode nas do podatka da bi do 2010., chak 1,5 milijardi moglo ostati bez pitke vode i kanalizacije. ocito je da su nasha drustva bolesna i nepravedna, te na udaru kriminala, osamljenosti i nesklada. postoji li na kraju alternativa kapitalizmu?


- 15:11 - Komentari (3) - Isprintaj - #

17.03.2005., četvrtak

* pivica i momci *



jebeno je ovo proljeche. polako se prisjecham onih pizdarija od proslog ljeta. ovo ljeto bi trebalo biti puno vishe toga, barem svi ocekujemo vishe od njega. danas smo chichali na honoluliju pa onda kod muzichke, slushali pepperse i pijuckali pivice. malo fostersa, malo leffea, malo bavarie, malo stelle i evo ga, stigli smo na cilj hehe. ali falil mi je guinness. ipak, likovi su tu i chekamo subotu kaj idemo na mesekov, jurin, bacov i machekof rodjendan. slusham soulfly, gledam sepulturin koncert. ajde ljudi, uzivajte u pogledu na ovo meni najbolje pivo. joooooj, guinness. i slusajte vishe dobre glazbe...
- 21:22 - Komentari (2) - Isprintaj - #

16.03.2005., srijeda

* budjenje *



bemu misha...proljeche je tu, a ja sam josh uvijek u toj usranoj gimnaziji. zlochin bi bio josh tezhi da idem ovo polugodishte poslijepodne u skolu hehe. neznam za vas, ali ja jedva chekam zadnje zvonce u skoli pa da istrchim na hol sa ljudima s kojima sam uzhivao i pizdio 4 godine. da, ja sam maturant koji ide josh neka 2 mjeseca u jezichnu gimnaziju i zheli upisati filozofski fax ili fax politickih znanosti, a onda via more, cure, sunce, pivica i svijet je moj. najduzhe ljeto koje nestrpljivo chekam. gledam van s prozora i vidim kako sunce zalazi dok mi iz sobe dopiru zvukovi jerryja cantrella. vani tako fino mirishi i napokon je toplo. sretan sam, ali josh uvijek ne dokraja...
- 17:33 - Komentari (4) - Isprintaj - #

15.03.2005., utorak

* matejchi i davorchi dan hehe *



postoji jedna osoba koju sam upoznao iz jednog jednostavnog razloga. mateja mi se chinila istinski lijepom, djelovala je inteligentno i zaigrano. nekako nisam mogao skinuti pogled s nje, pa sam odluchio pitati frendicu za njezin broj mobitela. bio sam 2.razred i sa josh nenavrshenih 16 godina u onoj tipichnoj fazi brijanja i nevezanja za neku djevojku. od trenutka kada je sjela s menom na stepenicama kod czk, mogao sam gledati samo njezine usne i iskrene ochi. upravo je bila takva kakvom se doimala i u skoli. hm, labello vam vjerojatno ne predstavlja previshe u zhivotu. mozda bi vam znachio kad bi vam rekao da je uzela labello, preshla njime preko usana, da bi nakon toga bili skupa jedan jedini put od kad se poznamo. drago mi je na neki nachin kaj je tak ispalo, jer je obichno prije bilo obrnuto. ah je, bila je subota i danasnji datum koji nikad ne budem zaboravil, a nadam se ni ona. danas smo ne samo najbolji prijatelji nego i ljudi koji se poznaju do dna dushe i koji su sretni kad se vide ili chuju prek telefona. zna se dogoditi da i u isto vrijeme posaljemo poruku ili mislimo jedno na drugo. ima previshe sitnica koje sachinjavaju nash odnos i prijateljsku ljubav jednog prema drugome. zbog nje danas vishe slusham pepperse, cijenim ljude i lakse spoznajem neke stvari vezane uz ljudske emocije. promijenila me na bolje i danas ju postujem upravo zbog toga sto nikad ne cijepidlachi ili bi se posvadjala s menom ili nekim drugim iz banalnog ili pak nepostojecheg razloga. jedinstvena je i drukchija. neznam kaj bi bez nje i njezine rupice u obrazu hehe. kad dodje ljeto, onda budete ju vidli u jednom izdanju u kojem ju ja vidim kad god pomislim na nju ili ju sanjam :-) mmm…mljac hehe. mateja zna o chemu govorim. dakle, da se razumijemo. ja nisam zaljubljen u nju jer bi se, poznavajuchi ljude, moglo zakljuchiti da imam afinitete prema njoj, ali ne.. je, nekad mi je preslatka da bi ju odbil zbog prijateljske puse :-), ali znam da nesmem. ne dogadja se to cesto, ali jebi ga. mateja je moj mali lucifer do kojeg mi je feeeest stalo i naravno da ju nechu izgubiti. mozda je ona idealna cura za mene, ali ja ne tezhim idealima. mateja, hvala ti na svim ovim danima jer si mi pokazala zakaj su prijatelji najvecha vrijednost u zhivotu uz obitelj…

p.s.: mateja je ona desna na slici...
- 07:04 - Komentari (10) - Isprintaj - #

14.03.2005., ponedjeljak

* hasta la victoria siempre *



postao je mitom za vlastitog zhivota i medjunarodna zrtvena figura daleko iznad svoje smrti. bio je revolucionarni borac, vojni strateg, socijalni filozof, ekonomist i doktor, te na kraju prijatelj i desna ruka fidel castra. che guevarrin san je bio epskih razmjera. htio je ujediniti latinsku ameriku i ostatak svijeta u razvoju kroz oruzhanu borbu i revoluciju kako bi se jednom zauvijek okonchalo siromastvo, licemjerstvo i nepravda. na kraju je sam che potonuo u svojoj pomalo fanatichnoj zhelji za novim svijetom, te je platio najvishu moguchu cijenu.
ernesto che guevarra de la serna bio je prvi sin ernesta lyncha i celie te brat jos cetvero djece, rodjen 1928.godine u argentini u malenom mjestascu pod imenom rosario. otac mu je bio podrijetlom irac, a majka spanjolka. kao malen prezhivio je manje ugodne trenutke zbog astme koja mu je ponekad otezhavala odredjene situacije u kojima se znao nachi. prochi ce kroz razne faze razvoja, no vjerojatno je oduvijek u njemu lezhala potreba za stvaranjem drukchijeg i pravednijeg poretka uz sveprisutan revolucionarni duh. uskoro ce krenuti na put po juznoj americi sa svojim prijateljem albertom granadom, apotekarom i biokemicharom, i uspjeti u tome naumu da uz pomoch motora i pjeshice predje chile, argentinu, kolumbiju, peru i venecuelu. upravo je na tome putu nesto zamislilo mladog ernesta, koji ce se kasnije za neprijatelje ispostaviti kao hladna i nehumana osoba, a za najblizhe i one za koje se borio kao topla i nadasve covjecna osoba. postao je modernim robin hoodom 20.stoljecha. u peruu je shvatio potrebu za pomochi ljudima gledavshi exploataciju nasljednika inki te nehuman pristup gubavcima u koloniji san pablo, gdje ce kasnije njegov prijatelj s proputovanja, ostati raditi. nakon sto je upoznao ricarda roja, argentinskog odvjetnika koji je bio protjeran od perona iz argentine, krenuo je u gvatemalu bash na njegov nagovor kako bi svjedochio stvaranju revolucije jacoba arbenza koji je pokushao iskorijeniti politiku izgladnjivanja vechine tamoshnjeg stanovnistva sa strane amerike. kasnije je putovao i u mexiko gdje se vjenchao sa hildom gadeom costom koja mu je rodila prvog sina. sve je islo glatko tako dugo dok ernesto nije upoznao raula, a kasnije i fidela castra koji je vech naveliko planirao revoluciju.



uskoro je famozni che pokazao svu svoju sposobnost u organizaciji pojedinih dijelova revolucije, pogotovo tijekom bitaka na prostoru sierra maestre. nakon teske borbe, 1958 zauzeta je santa clara i fulgencio batista je pobjegao sa kube, sto je fidelu bio znak za ulazak u la havanu. kako je fidel stigao na vlast na kubi, che je jedno vrijeme obnashao duznosti vezane uz reorganiziranje industrije i gospodarstva. ipak, ono sto mi se najvishe svidja kod ernesta guevarre je cinjenica da nije patio za mochi, vec je u travnju 1965 odstupio, predavshi fidelu pismo u kojem se odriche kubanskog drzavljanstva i polozaja ministra. takodjer je i svojim roditeljima napisao pismo u kojem iznosi kako osjecha potrebu za daljnjim oslobodjenjem siromasnih ljudi koji pate diljem svijeta. nakon njegove smrti, pronadjen je jos jedan text ovaj put upuchen njegovoj djeci u kojem moli djecu da rastu u duhu revolucije i uche mnogo kako bi se nosili sa vremenenima koja dolaze, uz borbu protiv nepravde kao najcasnije vrline koju neki revolucionar mozhe posjedovati.
8. listopada 1967, u nastojanju da i bolivijski puk oslobodi od terora monopola i exploatacije, uhvachen je u vallegrandeu sa strane male bolvijske vojske pod okriljem americkog cia-ja. sljedechi dan, felix sanchez, kao jedan od bolivijskih vojnika, mu je objavio da ce biti istog dana pogubljen, sto se i dogodilo. naredba je doneshena sa strane tadashnjeg predsjednika sad-a lyndona bainesa johnsona, koji ce svoju duzhnost obnashati jos nepune 2 godine.
38 godina poslije, mnogi ljudi nose majice sa njegovim likom, piju el cheovo pivo, a da malo njih zapravo zna tko je ernesto guevarra bio i sto danas predstavlja u nashem svijetu. i ja posjedujem mnoge stvari vezane uz njega, ukljucujuchi i majicu koju nosim s ponosom i nadom da svijet mozhe krenuti opet u revoluciju i da se iskorijene razna sranja i da se opet cijeni znanje i inteligencija, kao osnovna obiljezja covjeka. mogu se samo nadovezati na rechenicu jean paula sartrea koji kazhe kako je che guevarra bio i jest najkompletnija osoba.



- 13:40 - Komentari (3) - Isprintaj - #

13.03.2005., nedjelja

* she was my girl *



jucerasnja subota je blago recheno bila jadna. jedino kaj je vrijedilo, je pochetak vecheri sa sarom f zrinskom i zavrshetak vecheri sa matejom u arkusu. ok, postoji josh jedna svjetla tocka. radi se o sviranju bubnjeva, ak se to tak more nazvati, dok su vanja i mesarich svirali gitaru, odnosno bas. smeshno je bilo, ali fala momci kaj ste me ohrabrivali iz pjesme u pjesmu :). valjda sam nest i pogodil kak spada :). i sad se netko pita kak nisam zadovoljan sa ovom subotom. neke stvari, koje su se dogadjale su me malo zamislile. osjecham se malo zhalosno zbog odnosa sa odredjenim bliskim osobama. jebi ga, nebre sve uvijek ici glatko.

* * *

u zadnje vrijeme razmisljam o njoj. htio bih samo razgovarati s njom i ne joj nauditi rijechima. htio bih znati jos vishe o njoj i njenim razlichitim sferama zhivota. volio bih znati o sobama u potkrovlju njezina uma. imam osjechaj da je ljubav istrgla skoro sve iz nas, ali najbolje. pitam se jesam li slijep ili je sve ovo samo ostatak vibracija i zvukova onih vremena kad sam posjedovao kartu za sve sfere njena zhivota. sad opet stojim u nashem vrtu sa ljestvama na zidu njenog bola i nesigurnosti. kazhe mi da chekam do sutra ne dajuchi mi prostora za konachnu odluku. volio bih kad bi s njom razluchio da li su to zvijezde na nebu ili kisha koja pada i razlijeva se po papiru punom rijechi ispisanih tintom da bi opet nestao svaki trag zhelje za ljubavlju i ostale samo mrlje lakoche bivanja s njom. ljubav ili zbunjenost. samo molim boga da ne odustane od onoga sto svaki chovjek zheli. htio bih s njom zalijepiti posljednju slichicu u albumu. ne zhelim osijediti, a da ju ne vidim onakvu kakva zheli biti. ne kazhem da bi htio biti s njom. jednostavno bi htio kad bi konachno mogli prozboriti rijech ili dvje a da jedno od nas neshto ne usere. sad znam da je chovjek poseban jedino kad ima nekoga koga voli i tko njega voli…

INXS - By My Side

In the dark of night
Those small hours
Uncertain and anxious
I need to call you
Rooms full of strangers
Some call me friend
But I wish you were close to me

In the dark of the night
Those small hours
I drift away
When I’m with you


In the dark of the night
By my side
In the dark of the night
By my side
By my side
I wish you were here

Here comes the clown
His face is a wall
No window
No air at all
In the dark of the night
Those faces they haunt me
But I wish you were
So close to me
By my side
By my side
I wish you were
I wish you were

Those faces they haunt me
I wish you were so close to me
Yes I wish you were
By my side


- 13:15 - Komentari (5) - Isprintaj - #

10.03.2005., četvrtak

* this is the end my friend... *



The Doors - The End

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end

Of our elaborate plans, the end
Of everything that stands, the end
No safety or surprise, the end
I’ll never look into your eyes...again

Can you picture what will be
So limitless and free
Desperately in need...of some...stranger’s hand
In a...desperate land

Lost in a roman...wilderness of pain
And all the children are insane
All the children are insane
Waiting for the summer rain, yeah

There’s danger on the edge of town
Ride the king’s highway, baby
Weird scenes inside the gold mine
Ride the highway west, baby

Ride the snake, ride the snake
To the lake, the ancient lake, baby
The snake is long, seven miles
Ride the snake...he’s old, and his skin is cold

The west is the best
The west is the best
Get here, and we’ll do the rest
The blue bus is callin’ us
The blue bus is callin’ us
Driver, where you taken’ us

The killer awoke before dawn, he put his boots on
He took a face from the ancient gallery
And he walked on down the hall
He went into the room where his sister lived, and...then he
Paid a visit to his brother, and then he
He walked on down the hall, and
And he came to a door...and he looked inside
Father, yes son, I want to kill you
Mother...i want to...fuck you

C’mon baby, take a chance with us
And meet me at the back of the blue bus
Doin’ a blue rock
On a blue bus
Doin’ a blue rock
C’mon, yeah

Kill, kill, kill, kill, kill, kill

This is the end
Beautiful friend
This is the end
My only friend, the end

It hurts to set you free
But you’ll never follow me
The end of laughter and soft lies
The end of nights we tried to die

This is the end




...iskreno, nemam suicidalne sklonosti i jadni su mi ljudi koji se sami ubiju, ne mislechi da je iza njih hrpa ljudi koji ih i vole i vole manje. koliko puta u zivotu sam se osjechao iskoristeno i znao razmisljati o tome kako je tesko vjerovati nekome. dan ti unishti noch, noch razdvoji dan. dosta je bilo sranja koja me dosad nisu bacila u depresiju. sad jesu i previshe boli. nikad se nisam samosazhalijevao ili pokushavao izvuchi iz nekoga korist za sebe ili da mi potvrdi moje misljenje. sto si stariji, vise ljudi poznas, ali imas manje ljudi koji su ti prijatelji. mozda se danas taj pojam ili bolje recheno, ta vrijednost gubi. sto se mene tiche, biti prijateljem jednako je posjedovati neku vrlinu. neka me netko zatvori u sobu, i da mi svu glazbu koju cijenim. pitam se, Bozhe, gdje lezi ta sloboda. bol mi je sad proshivena kroz srce i provucena kozhom. izgubio sam se u rimskoj divljini boli. znam tko mi zheli pomochi, znam tko me cijeni. nekad imam osjechaj da cu umrijeti prije 25-te godine. nisam jedini; znam jer su mi dvije osobe to vech spomenule. danas mi je bliska osoba rekla da se ljudi boje moje inteligencije i moje analize, da ih konstantno iznenadjujem svojim zakljuchcima i mashtom. neznam je li to istina. valjda je, kad to netko veli da i vechina drugih tako misle. no, postoji jedna velika mana i boljka kod mene. lijen sam kad je rijec o odredjenim stvarima. ne furam se na odlichni uspjeh ili ulizivanje ljudima. mislim da je ovo zadnje nesto najnize sto se moze nekome dogoditi. svakome dodje kraj nochi. najcesce shvatis tko/sto ti je znacilo kad to izgubis. mogu rechi da se bojim. zasto ne bi, kako kazhe morrison, nekoga volio dok raj ne zaustavi sve kishe, dok zvijezde ne padnu s neba? je, zvuchi otrcano i sanjarski. ja sam onaj kojemu je sada vrijeme da hoda, da potrchi. zhelim se probiti na drugu stranu. neki od vas, koji ovo chitaju, a bolje su upoznati sa doorsima, znaju da je ovaj text prozhet morrisonovim mislima i pogledom na svijet. ne, nije morrison glavni. volim i kriegerovu gitaru koji mnogi zapostavljaju, ali ja na njega gledam kao osebujnog gitarista prepunog stila i mastovitosti. uzivam u manzarekovim klavijaturama koje bodu kozhu. cekam na densmoreove bubnjeve koji prate morrisonov glas i nastup u deliriju dok mu pred ochima pleshe stari indijanac navjestajuci mu smrt koje se ne boji.



The Doors - Indian Summer

I love you the best
Better than all the rest.
I love you the best
Better than all the rest.
That I meet in the summer.
Indian summer.
That I meet in the summer.
Indian summer.
I love you the best
Better than all the rest.



...nisu samo doorsi utjecali na mene. doorsi utjechu i danas na mene. um mi je prozhet dylanovim textovima i hendrixovom gitarom. oblikovali su mi inteligenciju na svoj nachin. probudio sam se da obuchem starke u zimsko jutro i stavim lice iz drevne galerije, da posjetim ljude koji mi predstavljaju samo imena i ljude koji su za mene dushe. ne, nechu ih ubiti ili silovati kao jim. gledat cu ih i precrtati u svoju memoriju koja nema kraja. bilo bi grubo od mene kad ne bi spomenuo che guevarru. primjer martirske figure koja se drzhi svojih nachela i ne zeli vlast. zheli zivot i prirodu, bash kao i marley koji vodi rat dok pjeva stihove svojih pjesama. jesam li zbog toga losh?
...valjda i ja chekam svoje proljece dok se opet ne rodi novi kraj, pa krenem na put do kraja...


- 14:21 - Komentari (9) - Isprintaj - #

08.03.2005., utorak

* ljepota grungea *



hej. mislim da ste svi chuli za bendove poput nirvane, soundgardena, mudhoney, pearl jama, alice in chains i mnogih drugih koji su obiljezili grunge glazbu sto bi u doslovnom prijevodu znachilo zapushten ili ruzhan. upravo je grunge glazba s kojom vechina mladih pocinje koji vishe naginju prema alternativi. no, danas mnoge od ovih bendova koje sam spomenuo, slusaju i drugi koji su manje upucheni u tu vrstu glazbe. vidite lika u starkama, u otrcanoj kosulji ili majici, te u poderanim trapericama, no ne nuzno i, naravno duge kose, koja djeluje da se joj nije posvetilo paznje jedno dobrih tjedan dana. da, vi vidite osobu koja vjerojatno slusa grunge, sto odmah ne znachi da je buntovnog pogleda na svijet. kad god bih neku od takvih osoba susreo, razgovor na visini je bio zagarantiran. neznam, mozda samo zivim u takvoj sredini u kojoj susrechem takav tip covjecanstva. mnogi mladi, koji su antimaterijalistickog stava prema svijetu, znaju biti " upisani " u tu kategoriju...



grunge je vrsta glazbe usko vezana za vrijeme s kraja 80-ih i pocetak 90-ih godina. dosta bendova poniklo je bash iz seattlea, kojeg vjerojatno prepoznajete po onom velikom tornju. ovaj stil glazbe ukljucuje vecinom odlicne textove pjesama, koji kako mnogi kazhu, graniche sa totalnim pesimizmom i totalnim idealizmom. mozda je to njihova formula za uspostavljanje ravnoteze i realnosti. grunge stil je obiljezen i melodicnoscu i snaznim zvukom gitare koji se dosta bazira i na distorziji, gdje je opet uvidjavan cisti izrazaj ljepote glazbe.



kaj se mene tiche, volim grunge i nalazim dosta stvari u njemu. bash kak i velim, fora mi je u textovima i melodiji. valjda me to vezhe uz alternativu, mislim grunge, metal, stariji rock, reggae... vec sam jednom spomenuo koliko je utjecajan glas eddieja vaddera i chrisa cornella, jos jedan dobar razlog da cujete nesto od grungea. ako nikad niste chuli " indifference " od pearl jama, onda ju preslusajte. roka ravno u mozak, svojevrsna droga na kojih 5 minuta i jos nest poslije toga. text vam je s lijeve strane pa idite pa vidite.

pitanje : " koji od grunge bendova vam je najdrazhi i zashto ? "
- 13:34 - Komentari (8) - Isprintaj - #

05.03.2005., subota

* vrhunci progresive *



Zatvorite oči i pokušajte se opustiti tako da u trenutku slušanja melodija koje dolaze iz vaših zvučnika ne razmišljate o apsolutno ničemu i da vas ono što čujete vodi nekim svojim božanstvenim putevima na način da svake sekunde svaki zvuk, svaki ton, svaka boja dopire do vas sa svojim punim značenjem. Udahnite duboko i prepustite se jer bili mladi ili stari metal glazba koju stvaraju Dream Theater nije ona od koje treba zazirati i bacati je u nešto što slušaju buntovna mladež u razvoju i pronalaženju smisla svoje egzistencije i formiranju vlastitih životnih načela. Ova grupa ljudi zasigurno je jedna od onih grupa koja metalu uljepšava i uzdiže ime na način da od te vrste glazbe čini ono što se učiniti može sa znanjem i umijećem sviranja te sa osobnim artizmom i težnjom ka uzvišenju i obogaćenju svih mogućih vrijednosti istog. Dakle, koncentrirajte se na slobodu duha i ne osuđujte ništa dok ih ne poslušate, ali tek onda kad budete bez predrasuda i spremni i sposobni za pravovaljane zaključke jer Dream Theater zaslužuje takvo nešto s obzirom na ono što je dosada ponudio i što nudi, a to nije drkanje po akordima i improvizacijama da bi se dobio što kompliciraniji uradak prožet žestinom i grubošću, već naprotiv od toga stvaraju vrlo lijepu progresivnu metal operu sa vrlo kvalitetnim i izrazito staloženim vokalom koji samo zatvara ono što su stvorili gitarist, basist, klavijaturist i bubnjar i što svi zajedno stvaraju već dugi niz godina ne mijenjajući svoja uvjerenja i stavove, odnosno, temeljna usmjerenja u glazbi koja je sa svakim albumom inovativnost nad inovativnostima, umjetnost bez granica, bez okova i lanaca, zbog čega su im zahvalni svi obožavatelji jer ovi ljudi misle na njih na prvom mjestu, a to je danas ipak, morate priznati, rijetkost s obzirom da je velika većina bendova otišla u mainstream.

John Peter Petrucci svoje gitarističko obrazovanje započeo je u dvanaestoj godini što se itekako uspješno nastavilo u srednjoj školi. Odrastao je na Long Islandu zajedno sa Kevin Mooreom i John Ro Myungom koji se još u ranoj dobi svoga života preselio u New York iz Chicaga. Myung je počeo svirati violinu sa svojih pet godina, a sa petnaest posvetio se basu koji mu nije, kako je sam rekao, bilo teško naučiti, te od tad nije nikad više uzeo u ruke violinu. Poprilično samouki Petrucci naučio je jazz kompoziciju i harmoniju pohađavši Berklee School of Music u Bostonu zajedno s Myungom. Njih dvojica u rujnu 1986. godine odlučuju da u svoje slobodno vrijeme osnuju bend pri čemu im se pridružuje bubnjar Mike Stephen Portnoy koji je također pohađao Berklee. Pozvali su također i svog školskog prijatelja Kevin Moorea da im se pridruži za klavijaturama, te vokalista Chris Collinsa. Nedugo nakon toga prvi demo uratci bili su snimljeni pod nazivom 'Majesty Demos' koji su se u lokalnom okružju u roku od šest mjeseci prodali u tisuću kopija da bi čak i danas bili dostupni. Ionako neefektivan i vokalno slab Collins napušta bend, a nakon godinu dana traženja njegovo mjesto zauzima Charlie Dominici. Pred objavu prvog albuma bend se suočava sa prisilom promjena imena jer je već postojao bend koji se zove Majesty, te se na kraju uz sugestiju Portnoyjevog oca bend proziva Dream Theater po, danas nepostojećoj, kino dvorani u Kaliforniji. Prvi album ' When Dream and Day Unite' objavljen je napokon za malu diskografsku kuću Mechanic Records koja pak nažalost nije bila u financijskoj mogućnosti da im pruži potrebnu podršku glede promoviranja albuma i eventualne turneje, pa su dečki napustili izdavača, ali nakon toga su otpustili i vokalista Dominicija koji jednostavno nije odgovarao njihovim potrebama i željama. Nakon svih slomova bend je dugo tražio i izdavača i vokalista i onda napokon stvari polako dolaze na svoje 1991. godine.



Kevin James LaBrie iz Kanade, odnosno Ontaria, čije je prebivalište danas Toronto gdje živi sa svojom suprugom i dvoje djece bio je i ostao savršenstvo za ono što je bend trebao. LaBrie se sa glazbom, pjevanje i sviranje bubnjeva, počeo baviti još u petoj godini života. Nakon traženja odgovarajućeg benda kroz godine odrastanja LaBrie se pridružuje Dream Theateru, na čijoj je audiciji bio bolji od nešto više dvjestotinjak vokalista, tri godine nakon snimljenog albuma s grupom Winter Rose. Bend potpisuje ugovor za EastWest, tada ATCO Atlantic, te snima svoj drugi album 'Images and Words' koji tri godine kasnije postiže zlatnu nakladu. Napokon su stvari polako dolazile na svoje. Zanimanje za Dream Theater je sve više i više raslo kao i njihov položaj na sceni, usprkos tome što je vrijeme njihovog pravog proboja nastupilo u vrijeme sveopće grunge haračine, pa se i njihov prvijenac s lakoćom prodavao, ali to jednostavno nije bilo dovoljno obožavateljima željnih njihove glazbe, pa bend objavljuje 1993. godine live album 'Live at the Marquee' snimljen u Londonu, te live video zapis 'Live In Tokyo'. Bend se nakon turneje vraća u studio gdje snima svoj treći album 'Awake' koji biva objavljen u listopadu 1994. godine. Međutim prije same objave albuma Kevin Moore napušta bend nezadovoljan glazbenim pravcem kojim se grupa kreće što pak nije ono što je on želio.Na njegovo mjesto dolazi Derek Sherinian iako je bila težnja da to mjesto zauzme klavijaturist Jordan Rudess, ali on pak nije tad bio slobodan jer je pristupio jednom drugom bendu, Dixie Dregs, koji su tad odgovarali njegovim potrebama.

Nešto manje od godinu dana poslije Dream Theater daje još jednu epsku 'A Change of Season' poslasticu svojim obožavateljima da bi nedugo zatim nakon jedne vrlo kratke turnejice objavili i album 'Falling Into Infinity' koji je možda njihov najslabiji uradak do sada. Nakon pripadajuće turneje pripadajućem albumu Dream Theater, to jest, njegovi članovi uzimaju stanku i to stanku koja to ipak nije bila jer se ovdje ipak radi o glazbenim radoholičarima koji osim matičnog benda imaju i razne projekte sa strane što opet nije bio razlog da se ne objavi i dupli live album 'Once In A LiveTime' odnosno video zapis 'Five Years In A LiveTime'. Početkom 1999. godine dva su razloga za veselje bila: toliko priželjkivani Jordan Rudess postaje član Dream Theatera dok Sherinian naravno odlazi i formira bend Planet X; fenomenalni album 'Metropolis Part 2: Scenes From A Memory' kao nastavak na započetu priču 'Metropolis Part 1: The Miracle and the Sleeper' na albumu 'Images and Words' doživio je napokon svjetlo dana sa svojih dvanaest skladbi, odnosno, devet scena sve lijepo složenih u jedan blistavi koncept. Već slijedeće godine za vrijeme turneje objavljen je nakon nekoliko poteškoća prvi bendov DVD zapis 'Metropolis 2000'. Još godinu dana poslije biva objavljen i trostruki, treći po redu, live album 'Live Scenes From New York', koji sasvim slučajno izlazi tužnog i tragičnog 11. rujna i to sa tada ipak problematičnim kaverom koji se sastojao od Dream Theaterovog znaka "sakralno srce" iz ere albuma 'Images and Words' smještenog u "izgarajuću jabuku" sa panoramom New Yorka čiji je efekt itekako bio očit - World Trade Center u plamenu. Izdavač povlači sve kopije tog albuma, sa posljednjeg nastupa u Roseland Ballroomu u New Yorku, u znak razumijevanja i solidarnosti te isti objavljuje nešto kasnije s primjerenijim kaverom.



"Kroz karijeru smo bili veoma različiti s onim kamo idemo sa svakim snimljenim albumom. Mislim da je razlog tome taj što smo uvijek bili posebno eksperimentalni ne želeći da se ponavljamo sa svakim novim albumom. S obzirom na ono što radimo mišljenja sam da imamo luksuz biti bend kakav jesmo, bend od kojeg ljudi očekuju nešto drugačije svaki put kad snimamo. To nam daje slobodu da budemo eksperimentalni. Dosta nas ljudi gleda kao hard rock progresivni bend, čiji elementi definitivno i jesu prisutni, ali mi onda ubacimo i neke druge stvari kao što su klasične ili orkestralne teme i slično. Čini se da za nas ne postoje granice, što je vrlo jedinstvena situacija u kojoj se nalazimo jer nam to omogućuje da budemo kreativno slobodni," rekao je, ne tako davno u jednom intervju, danas tridesetdevetogodišnji LaBrie koji se okušao malo i u solo vodama objavivši album "Mullmuzzler: Keep It To Yourself" 1999. godine uz pomoć Matt Guilloryja (Dali's Dilemma), Mike Manginija, Mike Keneallyja i Bryan Bellera, te prošle godine "Mullmuzzler 2". Kao i svaki član James daje svoj određeni dio bendovoj značajnosti sa svojim iznimnim vokalnim mogućnostima koje ga svrstavaju među sam vrh vokalista današnjice. Tako je i sa Myungom koji osim što doslovce rastura u Dream Theateru i biva proglašen kao "najtiši" član zbog svog slabog medijskog izjašnjavanja on od 1998. godine ima i drugi bend Platypus s kojim je dosad objavio dva albuma "When Pus Comes To Shove" i "Ice Cycles", a u bendu se osim njega nalaze Sherinian, Ty Tabor iz King's X i Rod Morgenstein iz Dixie Dregs.

"Tko god da me je intervjuirao reći će vam da ja radije trošim svoje vrijeme na raspravljanju i promoviranju drugih glazbenika ili filmova nego o sebi ili Dream Theateru. Kako Dream Theater ili naša diskografska kuća i dalje želi me za svog glasnogovornika to je još iznad mojih shvaćanja," izjavio je na svom sajtu tridesetpetogodišnji zanesenjak Portnoy koji ima običaj da kad na primjer zavoli neki bend (kao što je jedan Radiohead) mora imati apsolutno sve što se tog benda tiče. Isto tako ima apsolutno sve i od Dream Theatera od postera i majica do video i audio zapisa koncerata. Devet, prije neobjavljenih, pjesama Portnoy je prije tri godine ponudio obožavateljima putem bendovog internacionalnog fan kluba. Portnoy osim Dream Theatera, u kojem i pjeva back vokale, iza sebe ima dva velika projekta: TransAtlantic u kojem je udružio snage sa Neal Morseom iz Spock's Beard, Pete Trewavasom iz Marilliona i Roine Stoltom iz The Flower Kings, te Liquid Tension Experiment u kojem se osim Portnoyja nalaze i Jordan Rudess, Tony Levin i John Petrucci koji osim rada u tom bendu, utjecajnom časopisu "Guitar World" i Dream Theateru ostavlja traga i u projektu Explorer's Club u kojem se osim njega nalaze i LaBrie i Sherinan, ali i još tonu drugih likova.
Usprkos svim kako usponima tako i padovima, raznim projektima i suradnjama, dečki su objavili i svoj šesti polu-konceptualni dvostruki album 'Six Degrees of Inner Turbulence' - od šest pjesama, odnosno pet pjesama na jednom disku i jednom četrdesetdvominutnom rock operom podijeljenu u osam dijelova na drugom disku - uz pomoć gotovo cijele ekipe iz ere 'Images and Words' albuma i uz produkcijsku palicu Portnoya i Petruccija, te i ovaj put oduševili svoje vjerne obožavatelje, ali i one druge koji su im bili ipak nešto manje skloniji. Ako dosad nije postalo jasno o kakvoj grupi umjetnika se ovdje radi onda oni koji nisu sposobni prepoznati kvalitetu neće je ni naći ni da se trude još milijun puta jer ono što članovi Dream Theatera jesu i ono što stvaraju, a stvarati prestati neće još dugo, nije ništa drugo doli jedne prave, velike, iskrene harmonije nabijene originalnošću, inspirativnošću, i dakako emocionalnim pristupima određenim dijelovima ljudske kulture i inog postojanja. Dream Theater ili volite ili mrzite, a ja ih volim baš kao i jedna Ana i pola kugle Zemaljske:))





- 17:03 - Komentari (10) - Isprintaj - #

04.03.2005., petak

* the day i tried to live *



..neznam.danas se osjecam nekak neobichno. jako puno zahvaljujem deckima koji su mi svirali(shardi,vanja,shalajic,dino), zatim megli koji je sve snimal, marinu kaj mi je pomogel oko tehnike i organizacije i naravno ljudima koji su dosli, te profesorici srnec koja je imala razumijevanja za ovaj seminar u kojem je na kraju i uzivala. padaju mi na pamet neke rijeci...ne radi se o bivsim djevojkama...radi se o potencijalnom osjecaju sreche...

vidjeti te kada se probudim,
je san koji je stvaran.
znati da jednako osjecas
je san o utopiji.

utjeces na mene,
ne mogu objasniti kako.
da li bih ispao patetican
ako bih ti rekao
da mi nedostajes,
a da te i ne poznajem?

vidim tvoju sliku,
osjecam miris tvoje kozhe
na jastuku do mene.
nema te par sati,
a vec mi nedostajes.

znam da cu te vidjeti.
ne brinem puno.
ali, ipak bih ti rekao
da mi nedostajes...:)


- 17:06 - Komentari (3) - Isprintaj - #

03.03.2005., četvrtak

* nova nada *

hehe, nije ovo post o star warsima. izgleda da imam njuha u trazenju talenata kad se tiche glazbe:)
rijec je o najnovijem izdanku reggae izvodjacha koji dolazi iz chakovca. mi ga zovemo matija megla:).hm,moram se pohvaliti da sam ga ja uveo u svijet reggaea i rastafarijanizma, sto je mateku bilo dovoljno da u tome nadje nesto srodno i svojstveno njemu, kako bi nastavio razvijati svoj talent i zelju za skladanjem reggae textova.danas vam predstavljam meglu koji polako,ali sigurno koracha prema jah:) meni se fakat dopada ova pjesma. ima nest f njoj. osjecha se jednostavnost, ali i snaga poruke svijetu koji tone dublje i dublje. nekak mi se najlepshim chini stih : "...let's get high to the hills..." hehe.matek je dvosmislen. ako ju netko uglazbi u ska stilu, mozhe mi poslati tablature pa i njega ili nju potpishemo. ocekujte jos njegovih textova. fala,megla. ju hev setisfajd maj sol...:)



“RASTAMAN FREE”

Why are you looking at me?
There is nothing you can see..
I'm not trying to play punk
Stop steering, roll me skunk.

I see you wanna be like me,
Be Rasta, be free!
Without freedom you're small
Without freedom you could fall.

Like Cuba without Che Gue,
Like Jamaica without reggae.
Let's get high to the hills,
Now, stop worrying about the bills.
Why are you looking at me?
There is nothing you can see.



- 17:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

* degradation trip *



...ljudi znaju srce dodirnuti
jedino vrijedjajuci ga
...razmisljanje mi nanosi bol
ne znam vise tko sam
...ne znam vise kaj radim
znam da mi je dana
...rijec da sakrijem misao
mozda umrem od jada
...ako ti netko veli
da te nisam volio
...reci mu da laze

- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

02.03.2005., srijeda

* prijateljstvo *



heh..jedna od najljepsih rijeci na svijetu. vanja je napisal komentar prema kojem se zhali da ne pishem o njima.neznam zakaj se osjeca prozvan,kad dobro zna tko su za mene megla,vanja i smilovich. sutra drzhimo fige smilovichu kaj polozhi vozachki,a i zhensku uskoro:))) oni su ljudi kojima mores bilo kaj rechi.smiju se s tobom,tuguju s tobom.nismo neki teski emotivci pa se obichno sve svede na zajebanciju, kaj ne znachi da nismo zreli za svoje godine,dapache:).oni su ljudi s kojima ochu biti f stanu na faxu.oni su ljudi s kojima ochu biti frend do kraja zhivota.mozda zvuchi patetichno ovo nabrajanje,ali me bash jebe.to je nepobitna cinjenica. citiral budem znacenje prijatelja po dragoj mi ivi:).pa veli: " neko kome mogu rechi totalnu glupost, a da me cudno ne gleda, nego bude se s menom smijal. neko ko me kuzi i dok smo tiho. mozda na kraju,neko ko je kak ja... " s njima rastem od malena.celu osnovnu skolu smo prosli skupa, sad smo f gimnaziji svi osim vanje koji je f ekonomskoj,ali to nije prepreka da se chujemo i vidimo. neznam ni sam kolko puta su me vodili doma dok sam bil pijan ko majka:), kolko puta sam ja nekoga od njih s drugom dvojicom vodil isto tak doma f toj situaciji. kolko puta smo bili jedni kod drugih i pili i zajebavali se i neznam kaj sve ne. obicno na kraju i skupa ostanemo jer nam nikad nije dosadno. mislim da je tesko sve to opisati...ali je lepo biti dio necega:)

Queen - Friends Will Be Friends

Another red letter day
So the pound has dropped and the children are creating
The other half ran away
Taking all the cash and leaving you with the lumber
Got a pain in the chest
Doctor’s on strike what you need is a rest
It’s not easy love but you’ve got friends you can trust
Friends will be friends
When you’re in need of love they give you care and attention
Friends will be friends
When you’re through with life and all hope is lost
Hold out your hands cos friends will be friends right till the
End
Now it’s a beautiful day
The postman delivered a letter from your lover
Only a phone call away
You tried to track him down but somebody stole his number
As a matter of fact
You’re getting used to life without him in your way
It’s so easy love cos you got friends you can trust
Friends will be friends
When you’re in need of love they give you care and attention
Friends will be friends
When you’re through with life and all hope is lost
Hold out your hands cos friends will be friends right till the
End
It’s so easy love cos you got friends you can trust
Friends will be friends
When you’re in need of love they give you care and attention
Friends will be friends
When you’re through with life and all hope is lost
Hold out your hands cos friends will be friends right till the
End




- 19:51 - Komentari (2) - Isprintaj - #

28.02.2005., ponedjeljak

* intervju sa shardijom *



hm...vec sam vam u jednom navratu prichao o malome shardiju koji je velik covjek u dushi. ipak,to je bilo previshe uopcheno,ali dovoljno da nekog privuche.barem se nadam:) danas sam s njim razgovarao uzhivo da i vi cujete njegovu spiku iz prve ruke. ivan je rodjen 10.8.1988 u cakovcu. danas pohadja 2.razred ekonomske skole,smjer hotelijer. pa krenimo...

JA: shardi,kolko dugo svirash gitaru?

ON: prije nego ti velim nest o gitari,rekel bi da sam prije sviral klavir.no, gitara me privukla vishe jer kod klavira, po mojem misljenju, nije bilo dosta mjesta za izrazavanje emocija.bash je to bilo presudno i to je ono prvenstveno kaj je prevagnulo u toj odluci.tak da sad oko 2 godine sviram gitaru i nisht drugo:)

JA: di si pochel uchiti svirati gitaru?

ON: gitaru i dan danas sviram u glazbenoj skoli SUITA, a mentor mi je branimir novak koji mi je jako puno pomogel u mom napredku.

JA: je li gitara tvoja buduchnost?

ON: gitara je u biti moj san. nadam se da je ona moja buduchnost i da budem uz pomoc nje zaradjival i stical postovanje i reputaciju.

JA: kam poslije srednje skole?

ON: hm..pa vrlo bi rado otputoval u boston na berklee, kaj predstavlja medju nama muzicharima dobru muzichku akademiju. nashel bi neki stan i uchil songwriting,editing i naravno sviranje gitare.vrlo bi rado da i moja cura,melanija,bude sa mnom.

JA: koji su ti omiljeni gitaristi ili bolje recheno,uzori?

ON: dosta preferiram steve ray vaughna i hendrixa,ali svakako ima tu mjesta i za satrianija. u posljednje vrijeme dosta radim na njemu. jednostavno su osebujnog stila punog osjecaja i izrazhaja, a ne samo pretjerivanja kaj se tich brzine.

JA: kaj ti u zivotu najavishe znachi?

ON: ukratko,zivot mi je satkan od moje obitelji, moje cure, frendova i gitare...

JA: i na kraju,koja je tvoja poruka buduchim narashtajima?

ON: vjezbajte zivot i zivite ga. nemojte dozvoliti da cakovec ostane rupa. let the rock live forever!

...nadam se da je ivan zavrshio ovaj intervju u velikom stilu,kako to rockeri znaju hehe. jos jedanput sam vam prikazao shardija,sa svojim manama i vrlinama u uvjerenju da ne forsiram ovog decka jer on daje sve od sebe...

- 20:54 - Komentari (2) - Isprintaj - #

* ...opet u skoli... *

imam osjecaj da ponekad ne mogu.ovak sam blesav i jos svaki dan postajem blesaviji jer idem u tu mutavu gimnaziju,pa mi se chini da jos vishe zatupljujem. jedva cekam odmore da odem van iz razreda i da budem s ljudima s kojima mogu razgovarati.mozda me oni sve ove 4 godine drze na zivotu u gimnaziji. cast iznimkama. bezveze sam se budio da idem u skolu,kad ono, nemamo prvi sat.sva srecha kaje alexandra naishla. ravno u hrast,sjedamo,pijuckamo chaj i blabla...onda 2 sata hrvatskog,2 sata engleskog, pa tzk i likovni.uvijek jedno te ista pricha. danas mi se cinilo ok na hrvatskome.radili smo bertolda brechta i covjek ima zanimljiv pogled na svijet. smijem se zaplakanom, placem se nasmijanom. mir je pusta zbrka,tek rat stvara red. dvije brechtove misli koje po meni govore o danasnjem svijetu. rijec je svakako o izopacenom pogledu ljudi na svijet,te o gubitku nachela. mozda je u biti ovo sada vec normalan svijet na kugli zemaljskoj samo sto ja to ne shvacam...
- 13:36 - Komentari (4) - Isprintaj - #

27.02.2005., nedjelja

*when a man loves a woman...*



da...kad muskarac voli zhenu. josh i danas slushamo ustaljene stereotipe prema kojima su decki svinje bez osjechaja,a cure neshto vishe od nas uz odredjenu dozu profinjenosti.e,pa u mojem sluchaju bash i nije tako bilo. jednom davno,kad sam imao 16 godina, zatelebao sam se u jednu curu bez ikakvog razloga. volio sam ju i cijenio vishe no ikoga do sad, a poznao sam ju bolje od samoga sebe. danas tesko da ostvarimo koji normalni razgovor bez da se ne posvadjamo, najcesce iz nekog banalnog razloga, a i uvijek je neshto u zraku sto nije vjerojatno rijesheno nakon godinu dana hodanja. mislim da ste svi chuli tezu prema kojoj u vezi jedno voli vishe od drugog.kod mene je upravo takav slucaj postojao. i dok jedno vishe voli, drugo ipak nekako pokushava izmigoljiti kriomice iz te strashne ljubavi prepune strasti,smijeha,ali i neugodnih situacija i svadja. danas ju i volim i mrzim. jagger bi rekao : " you are not the only one with mixed emotions ". fala na rijecima utjehe mick. izgleda da je ta cura ostavila velik utisak,bolje recheno,pechat na mom srcu,dushi i umu.ipak,kako bi mali shardi rekao, nakon kishe dolazi sunce. sad sam mirnija,zrelija i opreznija osoba. svaka pricha bi trebala zavrshiti sa hepi endom. no,pitam se sto dolazi nakon hepi enda. mislim da imam uzor u ljubavi. rijec je o mojim roditeljima koji me iz dana u dan razuvjeravaju da u vezi jedno voli vishe od drugog. valjda za svakog covjeka postoji nada da i on bude sretan u ljubavi do kraja zhivota...:)
- 12:47 - Komentari (4) - Isprintaj - #

26.02.2005., subota

*..to su oni kaj se deru..*



kad sam bio mali,tata mi je rekao...
ne,ne,ne...kad sam bio mali, stari mi je pushtao glazbu tipa doorsa, pink floyda, cepelina, marleyja, hendrixa, joplinice,dylana etc. nije mi bilo jasno kaj to svira, ali mi se dopadalo, pa sam znao reci starome da mi jos jednom pusti ili bi ga ispitival tko je to i kaj on svira uopce. kazu da djeca jako dobro pamte, pa je jednako tak i meni nesht ostalo f glavi. sa nekih 11 godina sam ushao u vode grungea, preslusavajuchi nezaobilaznu nirvanu, pearl jam i soundgarden, divechi se vadderovom i cornellovom dubokom glasu. polako sam otkrivao i metal, nailazivshi tako na deftonese, panteru, metallicu, a kasnije i na amon amarth, in flamese, tool i razne bendove koji se vech otprilike 5 godina vrte kod mene danonochno, bilo da ih slusham na kompu,na liniji ili u skoli. s time je doshlo do izgradnje identiteta i jacanja svojeg ega, te do oblachenja koje se razlikuje od drugih. nije to nesht rigorozno,ali alternativa jesam.drago mi je kaj imam podosta frendova koji slushaju istu muziku, pa nema beda.ljudi obichno govore da su metalci, dripci i bedaki koji piju i tereju flashe po parku. eh,oni slushaju onu muziku kaj se nekvi tip sam dere i nisht ga se ne kuzhi i sam nabijaju po tim gitarama. neki sminkichi vide chopca s dugom kosom i odma ga komentiraju.da,takav je svijet onih koji znaju vrijednost pravih textova:) i glazbe koja je u doba nashih starci bila komercijala. danas je obrnuta situacija.mnogi zaziru od alternativne glazbe jer ju povezuju sa sotonizmom i valjda misle da smo vechinom antikristi koji samo lijenchare i muzu pare od roditelja.bash je u tome fora.mnogi od nas imamo dosta jasne poglede na svijet i ljudi,medju kojima se krechem vecinu vremena,su inteligentni i sa dobrim smislom za humor. istini za volju, ima i onih koji nam kvare ugled radechi veche pizdarije, ali mora i takvih biti zbog ravnotezhe hehe:) da se razumijemo,nemam nisht vs.shminkera,repera ili kojih god drugih, ali ne volim dok neko sere i iznosi lazne chinjenice. i josh nesht,fala starome kaj mi je pushtal tu muziku od malena.ne znam di bi danas bil...:)
- 17:11 - Komentari (8) - Isprintaj - #

* tko je veche dijete na ovoj slici * :)))



pa komentirajte...
- 15:40 - Komentari (2) - Isprintaj - #

*iskomplexirani ludjak s vizijom*



oduvijek sam se pitao od kuda tolika moch jednom covjeku da zavede tolike mase ljudi od 7 do 77 godina. kad sam bio malen,adolf hitler je za mene predstavljao samo striceka sa smjesnim brcicima i jos smjesnijom frizuricom,ali sam znao da je bio, jest i da ce biti, jedan od mnogih simbola zla. kako sam usao u pubertet i poceo intenzivnije razmisljati o raznim stvarima, citao sam sve vise o rezimima usko vezanim za vrijeme oko i tijekom II.svj.rata. "on" je uvijek bio nekako prisutan u svemu. danas imam hrpu knjiga o njemu i nacizmu, preslushao sam par puta "parsifala" richarda wagnera, proucio povijest svetog grala i koplja kojim su kristu bila probodena rebra,a opce je poznato da je hitler bio blesav za tim kopljem, isto sam tako pogledao pregrst filmova o strahotama koje je cinio zajedno sa svojim slijepim sljedbenicima poput himlera, goeringa, goebelsa, hessa, moengelea, eichmana i drugih, ali jos ni dan danas ne shvacam od kuda mu tolika zelja za podjarmljivanjem kompletnog svijeta samo zbog svoje vizije o nadmoci njemackog roda. neki govore da njegova moc uvjeravanja i okupljanja masa ljudi, lezi u proucavanju i koketiranju s crnom magijom jos iz ranih dana mladosti. nekad je svastika bila simbol sreche, danas je sinonim za zlo (sanskrtski su asti = "on je sretan"). bog thor se vecinom spominje uz fuehrera kao bog rata, iako to on i jest. osobno mislim da je ovaj monstrum bio iskomplexirani sadist iz mnogih razloga. nekad tih i povucen zagovornik I.svj.rata, uskoro je postao vodja nacista i radio mnoge stvari prema vlastitoj knjizi " mein kampf " u kojoj je iznio pregrst planova u 2 toma. i dok se njemacka srami svoje povijesti, nekolicina samoprozvanih skinheada i neonacista hoda po cakovcu i ostalim gradovima u hrvatskoj, crtajuci kukaste krizeve gdje god stignu. izgleda da su decki slabo upoznati sa posljedicama hitlerovog rezima kada ne znaju da je imao plan pobiti 10 milijuna slavena, 10 miljuna slavena poslati preko urala, a 10 milijuna slavena je trebalo raditi dok valjda ne bi umrli. neki danasnji neonacisti istichu da nije toliko zidova pobijeno, te da imaju dokaze za to. neznam od kuda. mozda su ti mladici upoznati samo sa snagom i disciplinom njemackog wermachta i efikasnoscu blitzkriega, a dalje od toga im ne sezhe zelja za znanjem. koliko je nevinih ljudi ubijeno zbog nacizma i zelje za prociscavanjem od nepozeljnih i oni koji su navodno zivjeli kao paraziti i usporavali gospodarstvo. nije postojala tvornica uz koju ne bi bio radnicki logor koji bi sav pogon i pokretao.


mnogi misle da su prvi logori nastali upravo u nacistiskoj njemackoj pa se ljudima po glavama vrte imena od auschwitza,dachaua pa sve do treblinke i buchenwalda. ako se dublje upustite u povijest logora, naici cete na zanimljiv podatak da su prvi logori nastali na prostoru jar-a gdje su potkraj 19.stoljeca vodjene bitke izmedju britanaca i nizozemaca, a isto tako, logora je bilo i na kubi tijekom borbe kubanaca za stjecanje neovisnosti sto im je kasnije i poslo za rukom uz pomoc josea martia. ako pomnije pratite bend system of a down, morat cete naici na neki text gdje spominju genocid turaka nad armencima s pocetka 20.stoljeca. upisite u googleovu trazilicu rijec gulag i doci cete do spoznaje o koncentracijskim logorima svojstvenih za staljina i njegov cccp. na prostoru hrvatske kroz II.svj.rat, otvarana su mnoga takva mjesta izrabljivanja i mucenja ljudi, medju koje ubrajamo danicu kod koprivnice, jasenovac kao najozloglaseniji logor na ovim prostorima, potom logore u djakovu,kerestincu, staroj gradishci, jadovno kod gospicha i one na pagu. koliko je samo ljudi poubijano za vrijeme domovinskog rata, a koliko na prostoru ruande. danas se provodi u darfuru u sudanu genocid, no ujedinjeni narodi ne rade nishta cime polako i gube ugled i utjecaj u svijetu. cinjenica je da sad ima guantanamo i da prakticki terorizira kompletan svijet svojom politikom expanzije na druga podrucja i iskoristavanja tih lokaliteta.sad primjerice ostvari svoj cijeli drzavni proracun na juznoj americi svake 4 godine iskoristavajuci prirodna bogatstva preko marionetskih vlada.
ni zidovi nisu samo martirske figure, vec i oni ratuju protiv palestinaca duzi niz godina sto je odavno postalo svakodnevnom vijesti na svim svjetskim tv-mrezama,a bivaju naoruzani od strane amerikanaca. ipak, prica o mladoj i glupoj naciji, koja ponosno istiche americki san, je neshto sasvim drugo. na kraju se nadam da sam iznio iscrpan pregled jednog dijela povijesti covjecanstva koji se ne smije olako shvacati. jedna stvar povlaci drugu, kao i u ovom postu. istina je da i ja imam " mein kampf " na policima medju ostalim knjigama, no to ne znaci da sam pobornik nacizma. uzmite knjige u ruke i educirajte se! konacni zakljucak je: " NIKAD VISHE ! "




- 14:26 - Komentari (2) - Isprintaj - #

25.02.2005., petak

*dolgolasec koji osvaja svojim rifovima gitare*



maleni drug kojeg mnogi znaju kao ivan shardi je nista drugo doli najtalentiraniji glazbenik na balkanu od dzonija stulicha kaj se mene tiche.zasto tolike rijeci hvale? dizem ga u nebesa jerbo svira iz dushe,poput hendrixa.aaah:) curice vrishte za njime, no on je vjeran jednoj. svira posvugdje.uskoro cemo ga cuti u klompi i u goc-u,a nadam se da bu prek ljeta puno dobre svirke. shardi,sam tak dalje jer imas potencijala,a chupu vec imas hehe...
- 22:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

< ožujak, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Free Web Counters

Indifference

I will light the match this mornin’, so I won’t be alone
Watch as she lies silent, for soon night will be gone
Oh, I will stand arms outstretched, pretend I’m free to roam
Oh, I will make my way, through, one more day in hell...
How much difference does it make
How much difference does it make, yeah...

I will hold the candle till it burns up my arm
Oh, I’ll keep takin’ punches until their will grows tired
Oh, I will stare the sun down until my eyes go blind hey,
I won’t change direction, and I won’t change my mind
How much difference does it make
Mmm, how much difference does it make...how much difference...

I’ll swallow poison, until I grow immune
I will scream my lungs out till it fills this room
How much difference (2x)
How much difference does it make

Release

Father...ooh...oh...oh...
I see the world, feel the chill
Which way to go, windowsill
I see the world’s on a rocking horse of time
I see the verse in the rain
Ohh...ohh...ohh...ohh...

Oh, dear dad, can you see me now
I am myself, like you somehow
I’ll ride the wave where it takes me
I’ll hold the pain...
Release me...
Ohh...ohh...ohh...ohh...

Oh, dear dad, can you see me now
I am myself, like you somehow
I’ll wait up in the dark for you to speak to me
I’ll open up...
Release me...
Release me (3x)
Ohh...ohh...

Immortality

Vacate is the word...vengeance has no place so near to her
Cannot find the comfort in this world
Artificial tear...vessel stabbed...next up, volunteers
Vulnerable, wisdom can’t adhere...

A truant finds home...and I wish to hold on...
But there’s a trapdoor in the sun...immortality...

As privileged as a whore...victims in demand for public show
Swept out through the cracks beneath the door
Holier than thou, how?
Surrendered...executed anyhow
Scrawl dissolved, cigar box on the floor...
A truant finds home...and I wish to hold on, too...
But saw the trapdoor in the sun...

Immortality...
I cannot stop the thought...I’m running in the dark...
Coming up a which way sign...all good truants must decide...
Oh, stripped and sold, mom...auctioned forearm...
And whiskers in the sink...
Truants move on...cannot stay long
Some die just to live... ohh...



Catherine Bell


Elena Santarelli


Charlize Theron


Elisabeta Canalis


Petra Nemcova


JOE SATRIANI



1. You saved my life
2. Starry night
3. What breaks a heart
4. Until we say goodbye
5. Crying
6. Thinking of you
7. Baroque
8. Sleep walk
9. Flying in a blue dream
10. Saying goodbye

RATM



1. Born of a broken man
2. Guerilla radio
3. Sleep now in the fire
4. Vietnow
5. Renegades of funk
6. Ashes in the fall
7. Maria
8. Bombtrack
9. Kick out he James
10. Maggie's farm

PANTERA



1. Hollow
2. Cemetary gates
3. Domination
4. Walk
5. Yesterday don't mean shit
6. I'm broken
7. Becoming
8. Revolution is my name
9. Planet caravan
10. Strength beyond strength

TOOL



1. You lied
2. Opiate
3. Jerk-off
4. Schism
5. Third eye
6. Sober
7. Parabola
8. Prison sex
9. Patient
10. Grudge

RHCP



1. Scar Tissue
2. I could have lied
3. Soul to squeeze
4. Tear jerker
5. Californication
6. Search & destroy
7. Higher ground
8. Knock me down
9. Under the bridge
10. Suck my kiss




Baader-Meinhof Gang

Depending on how one looks at it, the Baader-Meinhof Gang came into existence on 2 April 1968, when Andreas Baader and his girlfriend, Gudrun Ensslin, firebombed Frankfurt's Kaufhaus Schneider department store, or it came into being two years later when the famed left-wing journalist Ulrike Meinhof helped to break Baader out of prison custody in Berlin, on 14 May 1970. The name Baader-Meinhof Gang certainly didn't come into usage until, of course, after Meinhof helped Baader escape from custody and the German press was looking for a suitable moniker to attach to the group. The group never used the term to describe themselves (they called themselves the Red Army Faction). Liberals and moderates would never call them a "Gang" (bande), but were instead careful to refer to them as a "Group" (gruppe). Conservative Germans were equally careful to do the exact opposite. Neither group, however, was referring to the group as they themselves preferred to be named.
The second irony of the term "Baader-Meinhof" is that it implied a reality within the group that did not exist. Baader was unquestioningly the leader of the group, but his girlfriend Ensslin was more of a co-leader than Meinhof ever was. And Baader and Meinhof were certainly never lovers.
Depending on how one looks at it, The Baader-Meinhof Gang ceased to exist in May and June of 1972, when Baader, Meinhof, Ensslin, Jan-Carl Raspe, and Holger Meins (the five core members of the group) were captured, or it ceased to exist early in the morning of November 18, 1977, when Baader, Ensslin, and Raspe committed suicide in prison (Meinhof had committed suicide the previous year and Meins had died from a hunger strike in 1974). Their own name for their urban terrorist organization, the Red Army Faction, continued to be used by the successive generations of terrorists that continued the cause after the original leaders were captured.

Andreas Baader



Andreas Baader was one of the two namesakes of the Baader-Meinhof Gang. A juvenile delinquent, Baader was drawn towards the leftist student movement because of the excitement, and the potential for violence. He was convicted of the 1968 arson bombing of a Frankfurt department store, along with his girlfriend Gudrun Ensslin. He escaped from police custody in May 1970 with the help of famous journalist Ulrike Meinhof, giving birth to the so-called "Baader-Meinhof Gang."
Baader spent the next two years on the run, robbing banks, and bombing buildings. He was captured, along with fellow gang members Jan-Carl Raspe and Holger Meins in a spectacular Frankfurt shootout on 1 June, 1972.
Baader spent the next four years in prison, being tried and convicted of many counts, including murder, in the longest and most expensive trial in German history.
Depending on whom you believe, Baader was either murdered or committed suicide in his prison cell early in the morning of 18 October, 1977, on "Death Night."

Ulrike Meinhof



Ulrike Meinhof's parents both died early, leaving Ulrike and her sister Weinke in the care of Renate Riemack, a friend of their mother's. Riemack was a devoted socialist, and a profound influence on Meinhof.
Meinhof married Klaus Rainer Röhl, publisher of the left-wing student newspaper, konkret. After a few years Meinhof became konkret's editor. Röhl and Meinhof have twin girls, Bettina and Regine, on 21 September, 1962.
Meinhof drifted away from Röhl, and towards the radical fringe of the student movement. She left her husband in the late sixties. On 14 May, 1970, she participated in the freeing of Andreas Baader, giving birth to the so-called "Baader-Meinhof Gang." Though partially named after her, Meinhof was not, as is often assumed, the co-leader of the gang (Baader, along with his girlfriend Gudrun Ensslin, led the group, with Meinhof, Jan-Carl Raspe, and others comprising a second tier of leadership). She spent the next two years on the run, robbing banks and bombing buildings, before being captured on 15 June, 1972.
While in prison over the next four years, Meinhof grew increasingly depressed as the other gang members ostracize her. She hung herself in her cell on 9 May, 1976 (though some have questioned this official explanation and instead suspect that she was murdered by the state)

Gudrun Ensslin



Contrary to what many people think, Gudrun Ensslin, not Ulrike Meinhof, was the real female leader of the Baader-Meinhof Gang. Gudrun was a politically active student in the 1960s. She participated in the seminal 2 June 1967 Berlin protest where a young pacifist named Benno Ohnesorg was killed. After the protest she went to the local SDS office and screamed hysterically: "This fascist state means to kill us all! Violence is the only way to answer violence!"
The next year Ensslin and her new boyfriend Andreas Baader attempted to burn down two Frankfurt am Main department stores. After serving a year in jail, Ensslin and Baader, and their two co-defendants Horst Söhnlein and Thorwald Proll were released temporarily pending an appeal. When the appeal failed, Ensslin, Baader and Proll escaped to France as fugitives. Later they agreed to become part of the lawyer Horst Mahler's new urban guerrilla group. Baader was arrested soon thereafter and Ensslin convinces her friend Ulrike Meinhof to be part of a plan to break him out of jail in May of 1970.
Ensslin was captured on 7 June 1972 in Hamburg. She was tried and convicted in the longest and most expensive trial in German history. Depending on whom you believe, she either hung herself or was murdered early in the morning of 18 October 1977 in her prison cell in Stammheim Prison (Death Night).

Jan-Carl Raspe



Young Jan-Carl Raspe, living in East Berlin, found himself on the west side of the Berlin Wall when the East Germans raised on the night of 12 August 1961. He decided to stay in the west, living with relatives. In 1967 he helped found Kommune II, an experimental Berlin commune that actually pre-dated the wild and raucous Kommune I, but was named later.
Raspe was with the Baader-Meinhof Gang from the day's of Andreas Baader's escape from police custody in 1970. He was captured along with Baader and Holger Meins by police in a bloody Frankfurt shootout 1 July 1972.Raspe was tried with Ulrike Meinhof, Baader, and Gudrun Ensslin in a trial held on the grounds of Stuttgart's Stammheim prison. After the longest trial in German history, Raspe was convicted along with Baader and Ensslin (Meinhof committed suicide in 1976) of murder and other counts, and sentenced to life. Depending on whom you believe, Raspe either committed suicide or was murdered in prison early in the morning of 18 October 1977, on "Death Night."

Astrid Proll



Astrid Proll was the younger sister of Thorwald Proll, who participated in the April 1968 bombing of two Frankfurt department stores with Gudrun Ensslin, Andreas Baader, and Horst Söhnlein. Astrid Proll joined Ensslin and Baader soon after they became fugitives from the law in 1970 (her brother Thorwald was soon dumped from the burgeoning gang soon thereafter).
Proll was arrested in May of 1971 but escaped and fled to England. She was found in England in 1977 and extradited. Once back in Germany, charges against her stemming from her original arrest were dropped when it was learned that the state had withheld evidence that would have cleared her.

Hans-Jürgen Bäcker



Undercover name: "Harp." Hans-Jürgen Bäcker was with the Baader-Meinhof Gang from its first days before Andreas Baader was rescued from police custody in May 1970. He trained in Jordan with the other original core members of the group shortly after Baader's escape.
After a tipster led to the arrest of Horst Mahler, Brigitte Asdonk, Irene Goergens, and Ingrid Schubert on 8 October 1970, members of the gang began to suspect Bäcker of being a traitor. He left the gang soon thereafter.
Bäcker was arrested on 2 February 1971. In 1974 he was tried and acquitted of participating in the raid that rescued Baader.

Holger Meins



Holger Meins joined the Baader-Meinhof Gang early in 1971. A leftist Berlin film student, he was tired of being hassled by the police for his political views and wanted to take some direct action. He was to become one of the primary members of the group. Meins was arrested on 1 June 1972 along with Jan-Carl Raspe and Andreas Baader in a bloody Frankfurt shootout.
In prison the gang would call periodic hunger strikes. There was evidence that some of the leaders, such as Baader, faked their hunger strikes. But Meins clearly did not fake his. He died on 11 November 1974 from a hungerstrike. Over six feet tall, Meins weighed less than 100 pounds at death.

Horst Mahler



In many ways Horst Mahler can be considered the founder of the Baader-Meinhof Gang. A brilliant socialist lawyer and architect, Mahler began to look for ways to turn his Marxist theory into praxis. His idea was to create a band of Urban Guerillas who would help foment a Marxist revolution. Among his first recruits in the spring of 1970: a couple of fugitive arsonists, Gudrun Ensslin and her boyfriend Andreas Baader.As brilliant as Mahler was, he was prone to fouling things up occasionally. Once, when Baader was in custody but the police did not know his identity yet, Mahler called up the police station as asked for information about a "Herr Baader" that they had arrested the previous night. Needless to say there was little question as to Baader's identity after that.
Mahler participated, and possibly organized, the Baader-Meinhof trip to the Jordan training camp. Mahler was arrested along with Ingrid Schubert, Brigitte Asdonk, and Irene Goergens in October of 1970. In prison Mahler set to work on a manifesto for the group. When it is released, the other members of the group disavow it, and essentially kicked Mahler out of the group that he founded. Mahler was ultimately convicted of several charges.
In 1975 the Berlin mayoral candidate Peter Lorenz was kidnappers. The terrorists demanded the releases of several of their imprisoned comrades, including Mahler. Their demands were accepted but Mahler refused to go.
Mahler was released from prison early in the 1980's. His politics have completely reversed since the 1960s and 1970s, and now Mahler practices extremely conservative politics. He currently operates his own web site: http:www.horst-mahler.de/

Thorwald Proll



A friend of Andreas Baader's from the Berlin club scene, Proll joined Baader, his girlfriend Gudrun Ensslin, and another friend, Horst Söhnlein, in attempting to burn down two Frankfurt department stores in early May 1968. Technically therefore, Proll was not a member of the Baader-Meinhof Gang, but a fellow conspirator in two arson attempts that pre-date the main activities of the group.
After the for defendants were captured, tried, convicted of arson, and served 14 months of a three year sentence, they were released pending an appeal for amnesty. After the appeal fails, Proll joined Ensslin and Baader in escaping to Paris. Proll's younger sister, Astrid, joined up the the fugitives. Baader and the others quickly decided that Thorwald is not sufficiently dedicated to their life on the run, and dump him in Switzerland. He would later turn himself in to police and end his career as an arsonist.


Ingrid Schubert



A young Berlin doctor, Ingrid Schubert participated in the freeing of Andreas Baader from the Dahlem Institute for Social Research in May of 1970. Schubert was arrested in October of that year with Horst Mahler, Irene Goergens, and Brigitte Asdonk. She was later given 13 years in prison for her participation the Baader breakout.
In 1976 she was transferred to Stammheim prison, supposedly to comfort Gudrun Ensslin after the suicide of Ulrike Meinhof. After the Stammheim suicides of Ensslin, Baader, and Jan-Carl Raspe, Schubert was transferred to Munich's Stadelheim prison. Two weeks later, on 13 November 1977, Schubert committed suicide in prison.

Irene Goergens



Underground name: "Peggy." Irene Goergens was the illegitimate daughter of an American GI. She was a follower of Ulrike Meinhof, having met her while Meinhof was researching youth homes for her telefilm "Bambule."
Goergens was arrested in October of 1970 along with Horst Mahler, Brigitte Asdonk, and Ingrid Schubert. She was tried and found guilty in the fall of 1972 for her participation in the triple Berlin bank robbery a month before her arrest.

Monika Berberich



Berberich was a junior lawyer in Horst Mahler's Socialist Lawyers Collective. She joined up with the burgeoning Baader-Meinhof Gang when Andreas Baader was rescued from police custody in May 1970.
Berberich was arrested soon after the group returned from training in the Jordan desert. A 1995 interview for a BBC documentary called "States of Terror" revealed that Berberich has not changed her passion against the "fascism" of the German state.

Heinrich "Ali" Jansen



Ali Jansen joined the Baader-Meinhof Gang shortly after its return from training in the Jordan desert. He helped out in the "triple coup" Berlin bank raids in the fall of 1970.
Jansen was arrested on 23 December, 1970, along with Uli Scholze. During the arrest Jansen reaches for his concealed handgun and fires wildly. No one is hurt, but three years later Jansen is sentenced to 10 years in prison for attempted murder.
Katharina Hammerschmidt
Hammerschmidt was associated with the gang early. By late-1971 she grew tired of her illegal life and fled Germany, leaving the gang. In mid-1972 she returned to Germany and gave herself up to authorities. While in custody, she developed a brain tumor, and later died. Many accused the authorities of failing to give her proper medical care.

Petra Schelm



Petra Schelm, a Berlin hairdresser, traveled to the Jordan desert for guerrilla training after the freeing of Andreas Baader from police custody in May of 1970. Schelm had joined the group with her boyfriend Manfred Grashof.
Schelm was killed in a shoot-out with Hamburg police. Her death caused shockwaves throughout Germany as many Germans found themselves horrified at the death of the young "innocent" hairdresser. A national poll taken shortly after the death of Schelm revealed that as much as 20% of Germans felt some sympathy for their cause.